понедељак, 31. октобар 2016.

Obalama ćudljive lepotice Morave

mora

Kada se među poljima, livadama i njivama spoje Južna i Zapadna Morava, nastane najveća reka naše Srbije. Žućkasta od peska i zemlje, kod Stalaća Morava lagano počinje da teče na sever. Kao da zna da je čeka dalek put pa nikud ne žuri.

Tek što se zaplavi i uz talasiće koji je nabiraju uzme svoj zamah, čeka je Kalenićka reka kod Varvarina. Rečica koja leti presahne od žege, a zimi nabuja od juhorskih snegova, donosi dah Levča i mirise manastira Kalenića, pored koga protiče. Ispod starog varvarinskog hotela »Plaža«, nekada sjajnog i belog, stapa se sa Moravom i zajedno, ispod novog mosta, uz obalu punu jasenova, vrba i platana, dok pamti stari gvozdeni most, srušen tokom bombardovanja 1999, tiho nastavlja dalje.

Kroz plodni Temnić dubi lepotica Morava svoje široko korito, pored plodnih njiva, kroz visoku pšenicu, kukuruz i suncokret, u odsjaju sunca koje svetluca po njenoj površini. A kad padne veče, pa zamiriše bostan iz okolnih polja i jabuke i šljive sa otežalih grana, sve se zacrni, a ostane samo njeno žuborenje.

morava

I sve tako do Crnice, male reke koja sa šumovitog Kučaja grabi ka Moravi da joj donese svoje vode i u zagrljaju nastave dalje. I kad sa puta gledate, ne možete da je vidite. Sve je tako ravno da njene obale naslućujete samo po treperavim jasikama i hrastovima, čije se grane povijaju nad vetrom iznad reke.

Uz tihi šum reka stiže do Ćuprije. U tom gradu mostova, u podnožju Kučajskih planina i srcu Pomoravlja Morava se stapa sa Ravanicom i nastavlja na sever sve jača i bujnija.

morav1

Dok plava lepotica putuje mirno i nosi ribare u svojim čamcima, pridružuje joj se Belica sa crnovrškim hladnim vodama i obala se tada sužava i Morava je snažno dubi kroz granitne stene. Tada teče sve brže kroz uske obronke i jače huči kroz Bagrdansku klisuru.

Čim ostavi tesne obale i ponovo se razmahne u svojoj širini, njenim plavim vodama će joj se kod Miljkovog manastira pridružiti Lepenica, a kod Svilajnca i Resava, koja se i sama lenjo stapa sa modrim vodama kada se umori u svojim klisurama na padinama Beljanice.

Tada Morava počinje da krivuda kroz bujnu i zelenu Šumadiju, da pravi meandre i rukavce, da posle poplava ćudljivo menja svoje puteve i za sobom ostavlja moravišta, prava mala jezera.

morava meandri

I sve tako lagano, mirno, polako, kroz voćnjake i livade, polja i šumovite obale, levo pa desno, koliko joj treba da protegne svoje talase i svoje mirne vode. I sve tako do svog ušća. Ali i pre njega će napraviti veliki rukavac, krivudati i račvati se na dva dela. Jedan će se stopiti sa rečicom Jezavom, a drugi sa Raljom, da bi se na kraju svog ćudljivog puta napokon smirila i između Smederava i Kostolca uronila u modri veliki Dunav.

morava usce u dunav

I nije tu kraj ćudima Morave. Ume ona da poplavi svoja sela i gradove, polja i livade, a onda da im opet udahne život i da najbogatije plodove. Ume da bude nemirna i siva kad njenom dolinom zaduva hladni moravac sa severa, a opet pitoma i blaga kad je leti sunce pomiluje svojim zracima.

Ali, i ona, kao i život, protiče lagano i sa sobom nosi i dobro i zlo, stopljena sa prirodom i njenim ćudima. I sa ljudima, koji se pokraj nje rađaju i umiru, ali uvek ostaju uz nju, s ljubavlju i strahopoštovanjem.


morava1

P.S. Sve slike su sa interneta, sa Foruma na vodi, SAB travela

Нема коментара:

Постави коментар