недеља, 30. октобар 2016.

Sokobanja – oaza mira podno Ozrena

sokobanja izvori

Na jugoistoku Srbije, omeđene Karpatskim planinama Rtnjem, Ozrenom i Devicom, u velikoj zelenoj kotlini rasule se kućice Sokobanje. I dok su sa svih strana među planinama stisnute doline i klisure, ovde se ona, na obalama Sokobanjske Moravice, razbaškarila na suncu, a svež vazduh sa Ozrena i stoletne šume četinara, koje se spuštaju do same reke, čuvaju je od hladnih vetrova.

Legenda kaže da je nekada davno veliki velmoža, gospodar tvrđave Soko Grad, jahao zelenom kotlinom kad je nebo presekla velika munja od Ozrena do Oštre čuke, a grom zatutnjao tako jako da je zadrhtala cela zemlja sve do Rtnja. Konj se uplašio, propeo i zbacio sa sebe gospodara koji je udario glavom u kamen i izgubio svest. Kad je došao sebi nije mogao da se pomeri i mislio je da će umreti. U blizini je začuo klokotanje vode i teškom mukom dopuzao do izvora. Kad je popio, razbistrilo mu se u glavi, a kad se okupao u kladencu, potpuno je ozdravio. Otada su ljudi sa svih strana dolazili na ove isceliteljske izvore i tako je nastala Sokobanja podno Soko Grada.

Ona je najlepša u rano leto, kad nad njenim popločanim stazama procveta lipa, pa joj cvet zamiriše slađe od meda koji su pčele iz njega uzbrale. A visoki platani bacaju svoj hlad, pa kad prošetate promenadom čini se kao da se sva priroda skupila oko vas. U svim baštama cvetaju ruže, koje svojim opojnim mirisom natapaju vazduh, zemlja je topla, a sunce celog dana u punom sjaju prevlači svoj zažareni štit preko neba.

sokobanja park banjeusrbiji

I dok šetate promenadom pored velikog parka prepunog zelenila, fontana i dva bistra potoka sa toplom i hladnom vodom, stižete do samog srca Sokobanje. Tu je crkva Svetog Preobraženja Gospodnjeg, podignuta krajem 19. veka kao dar mitropolita Mihaila svom rodnom kraju.

sokobanja crkva sv preobrayenja sokobanja

Prekoputa nje je Milošev konak, simbol banje, koji je krajem 19. veka, nakon proterivanja Turaka iz Srbije, podigao knez Miloš da bi u njemu boravio uvek kada bi dolazio da uživa u lepoti i blagodetima Sokobanje. Ranije je služio za administravne potrebe države, a danas je mesto gde je mogu probati najlepša srpska jela.

sokobanja milosev konak

U blizini, odvojen stepenicama, na pravoj staroj turskoj kaldrmi, smestio se amam. Podigli su ga Rimljani na izvoru termo- mineralne lekovite vode i napravili bazene i kade. Kada su na ove prostore došli Turci, obnovili su ga i nastavili da koriste sa svojim običajima. U njemu je voda toliko topla da se mora rashlađivati da bi prijala zdravlju. Baš zato je i knez Miloš u blizini podigao svoj konak, a i napravio svoju kadu u amamu, koja je i danas tu.

sokobanja amam wiki

Pored velikog broja izvora sa lekovitom vodom, koja spada u najradioaktivnije u Evropi, pravo uživanje je provesti dan uz svežinu reke Moravice. Ona stiže sa padina Device i krivuda uz Sokobanju, donoseći joj plavetne i bistre vode.

Na mestu gde je, kao prava planinska reka, oblikovala kanjon u stenama, nalazi se kupalište Šest kace. Ime je dobilo zbog veoma dubokih mesta na reci i obale koja i sama podseća na burad ili kace i ima ih ukupno šest. Pod stenovitim stranama voda je veoma hladna, ali leti se zagreje od toplog sunca i pravo je zadovoljstvo prepustiti se toplini i svežini u isti mah.

reka Moravica u Sokobanji

Kad Moravica napusti Sokobanju teče dalje kroz klisuru i puni Bovansko jezero, koje vodom snabdeva Aleksinac. A reka se polako uliva u Južnu Moravu i u njenom zagrljaju teče dalje ka severu.
bovansko

Natkriljen nad Sokobanju, visoko se uzdiže zeleni Ozren. Prepun stoletnih šuma, obavija je svojom svežinom i mirisom. Na njemu su najlepša izletišta i vidikovci koji pružaju veličanstven pogled na okolne planine i veliku kotlinu, u kojoj se uz reku priljubila Sokobanja.

A kad se popnete na planinu, ne znate gde bi pre. Iznad samog grada nalazi se Lepterija. Njeno ime na grčkom jeziku znači »sloboda« i smatra se da je dobila ime po grčkim robovima koji su u rimsko doba u ovm kraju odmarali i nazivali je »slobodište«. A opet, naš narod, koji u svemu pronalazi način da izlije svoju maštu, veruje u legendu koja kaže da se Župan, sin gospodara Vrmdžanskog grada zaljubio u Lepteriju, prelepu devojku, čiji je otac držao Soko Grad. Pošto su im očevi stalno ratovali oko zemlje, njihova ljubav bila je osuđena na propast. Uprkos svemu, Lepterija je pobegla, želeći da zauvek svoj život spoji sa voljenim mladićem, ali je otac naredio slugama da je pogube kad je nađu, što su oni i učinili. Župan se od tuge bacio u najdublji vir, koji je po njemu dobio ime, a ceo ovaj predeo je nazvan po nesrećnoj devojci.

sokobanja moravica zupan

U njenoj blizini je izvor Moravice, kod sela Vrelo, na padinama Device. Ali on nije kao drugi, već liči na razliveni rečni tok. Zapravo se ni ne vidi jer je u dubini zemlje. Najlepše je tu sedeti na travi i gledati na Sokobanju, ispruženu u dolini. A svuda okolo mir i cvrkut ptica. Sunce žari, a u hladu drveća je prijatna svežina. I sve je ovde obavijeno nekim spokojem, samo vredan pauk plete svoju mrežu između dve grane drveta, a sunčevi zraci mu zlate tanke niti.

sokobanja lepterija blagosrbije

Nedaleko šumi Moravica, a kad pređete preko njenog mostića videćete lik Bogorodice u steni. On se bolje vidi izdaleka, a priroda je u udubljenju kamena neobično izvajala oblik majke sa detetom. Legenda kaže da se tu sakrila Bogorodica sa Hristom bežeći pred Rimljanima. Postoji verovanje da će se svakome ko pred stenom zapali sveću, dešavati samo dobre stvari.

sokobanja lepterija bogorodica u steni wiki

U srcu Lepterije smestio se Soko Grad, srednjovekovno utvrđenje, nastao u vreme vizantijskog cara Justinijana da bi branio Balkansko poluostrvo od upada Slovena i Avara. Tokom vremena naizmenično je padao u ruke srpske države i Turaka, a u borbama za turski presto, koji je organizovao iz narodne pesme čuveni Musa Kesedžija, u 15. veku konačno je razrušen. Od njega je ostala samo prva kula, na ulazu u grad. Ime je dobio po sokolarima, koji su nekada davno dresirali sokolove i davali ih umesto da plaćaju dažbine vlastelinima u srednjovekovnim državama.

sokobanja sokograd

Na suprotnoj strani od Lepterije skrio se pravi biser Ozrena. Na reci Gradašnici voda se sa preko 40 metara u penušavom slapu survava na stenu. Nekada je ovaj prelepi vodopad bio najviši u Srbiji, a kod njega je zanimljivo i to da nestaje kada u leto i jesen reka presuši. Ako se na mostiću ispod samog slapa približite dovoljno blizu, osetićete sitne hladne kapi vode kako prskaju u svežoj izmaglici. Maštoviti ljudi ovog kraja dali su mu ime »ripaljka« jer u njihovom govoru »ripati« znači skočiti, pa su na pravi način opisali ovaj veličanstveni skok vode koja se obrušava uz hučanje koje se nadaleko čuje.

sokobanja ripaljka wikipedija

Na putu do Ozrenskih livada , kroz gorostasne bukve i četinare, naići ćete na jednu veliku zelenu livadu na kojoj je sočna planinska trava meka poput ćilima. Usred nje izdiže se usamljena kamena stena. Ona je postala simbol ljubavi i čuvena je po legendi da su se na njoj voleli hajduk Veljko i Čučuk Stana. Zato postoji verovanje da ako se dvoje mladih koji se zavole poljubi i stane na nju, ostaće zaljubljeni do kraja života.

kamen ljubavi

A put nas vodi dalje, pravo do predivnih padina Ozrenskih livada i tople zemlje pod svežom travom prošaranom koralnim božurima, cvetom koji jedino ovde raste. U blizini je i izvor Đerzelez, poznat još u tursko doba, na kome su Turci pravili bogomolju za kišu, a Srbi se na njemu umivali da bi imali dobar vid. Ali ovde je najlepše prepustiti se prirodi, zelenilu koje umiruje i isceljuje, jarkim bojama cveća i drveća, toplom mirisu trave sagorele od jarkog sunca i svežem dahu teške rose. A još ako se i noć dočeka, pa se ceo nebeski svod presvuče tamnim platnom na kome nema dovoljno prostora za silne rojeve zvezda, a mesec mlad i vitak isplovi iza drveća, pa donese svežinu od koje se, posle sunčanog i vrelog dana, lakše diše, šta ima lepše?

ozrenske livade wikimedia

Za one koji ozrenske lepote žele još više da upotpune pravi izbor je vidikovac Oštra čuka, koji zapravo više i nije na Ozrenu, već je jedan od vrhova planine Devica, ali s koga se, pored velikog krsta, pruža veličanstven pogled na Moravsku dolinu, kroz izmaglicu vijugavu Južnu Moravu, a naspram nje visoke vrhove Suve planine, padine Ozrena i Ozrenske livade, Sokobanjsku kotlinu i na obzorju oštri vrh Rtnja.

ostra

I nije važno da li se u ovaj predivni kraj dođe kad je obavijen snežnim pokrivačem, kad priroda u proleće počne da se budi, kad teške grane pune lišća dodiruju meku travu ili se sve zarumeni i zažuti od toplih jesenjih boja, važno je da se oseti kako je priroda najveći iscelitelj i kako nam upravo ona nudi sve ono što nas ispunjava i čini zdravima i spokojnima.

sokobanja ozren

P.S. Fotografije su preuzete sa sajtova: wikipedia, wikimedia, soko-banja, blagosrbije i banjeusrbiji.

Нема коментара:

Постави коментар