недеља, 30. октобар 2016.

Dolina Pčinje – divljina i spokoj jugoistočne Srbije

pcinja vrayji kamen serbianoutdoor

Na krajnjem jugoistoku Srbije, tamo gde se već preko planina nazire Bugarska, sa padina planine Dukat sliva se nekoliko malih potoka. Najveći od njih izvire ispod vrha Bela voda i spajajući se sa razigranim kristalnim vodama pravi Crnu reku kod sela Radovnica. Odatle, niz padine, kroz šumsku hladovinu, sakupljajući snegove koji se lagano tope, spušta se ka zapadu i menja ime u Tripušnica.

pcinja tripusnica politika

Sada već prava reka, puna riba i zelene mahovine po velikom kamenju na svojim obalama, u zagrljaju sa Kozjedolskom rekom kod Trgovišta konačno dobija svoje pravo ime – Pčinja.

pcinja spinandfly

U sveže prolećno jutro, teče ona u podnožju Široke planine. Nabujalih voda od lanjskih snegova i kiše koja je celu noć plaho kvasila njene obale, miriše sve oko nje na biljne sokove i divlju travu, povetarac već ljulja mlado lišće i prve pupoljke na granama ispucalih starih hrastova. Zemlja počinje da ispušta prvu blagu toplinu i skida sa sebe hladni ogrtač u koji je uvila zima.

pcinja111

I čim se spoji sa Korućicom, Pčinja kreće u svoju, od divljine i netaknute prirode, prelepu dolinu. Dok dubi put između Kozjaka i Rujena, stvara svoju klisuru, krivudajući silna i nemirna, kao da u sebi još nosi dah turskih vremena, kao da oko nje još diše ono vreme iz romana Bore Stankovića i na svom divljem i neobuzdanom alatu jaše Sofkin svekar Marko dok zemlja pod njim puca i kruni se.

pcinja dolina sa vrazjeg kamena serbianoutdoor

I baš tu, gde Pčinja najviše huči preko kamenja i stena i kao da u sebi krije topot divljeg konja, plava i prozirna, snažna i moćna, plahovito je presekla stenu i izvajala desetak kamenih stubova. To mesto se zove Prosečnik, a u narodu je poznato kao Vražji kamen. Tri kamene kupe odolevaju njenoj snazi, a na jednoj od njih se nalazi bogomolja Presvete Bogorodice. Narod, sklon sujeverjima i fantastičnim pričama, u njoj ne pravi ni venčanja ni krštenja jer veruje da je ukleta.

pcinja11111

Na jednom mestu je reka presečena branom, pa joj je otrgnuta i zauzdana snaga. Ali, ni tu se ne da već moćno preliva prepreke i stvara mala ostrva kao sprudove prekrivena mahovinom.

pcinja1

I tako Pčinja, na čas divlja kroz šumu, na čas mirna kad zađe među livade i pašnjake i ravne obale pune peska i svega što svojom silinom sa sobom nosi, teče dalje. A tu se na njenim ivicama i proleće osili, pa se prosto oseća kako pucaju pupoljci, kako ptice jače pevaju,kako se i šuma i sve životinje u njoj bude, pa se snažnije i lepše diše na ćilimu od divljih cvetova i mirisnih trava dok se sunce kao zlato prepliće sa vrhovima drveća.

pcinja1111

I baš u njenoj velikoj zelenoj dolini,kao dah spokoja i smirenosti, obasjan sunčevim zracima, izdiže se veliki manastirski kompleks Sveti Prohor Pčinjski. Na šumovitim obroncima Rujena i Kozjaka, na samoj obali Pčinje, još od 11. veka ugnezdio se manastir posvećen Svetom Prohoru, jednom od balkanskih svetaca, čije se mošti ovde čuvaju.
Legenda kaže da je u ovoj dolini vizantijski vojskovođa Roman Diogen gonio ranjenu srnu, koju je od njega zaštitio isposnik. Diogen se uplašio videvši starca, ali ga je ovaj umirio rekavši mu da ima predskazanje da će biti izabran za cara u Carigradu. Kada se to obistinilo, novi car je zaboravio na vidovitog isposnika, ali mu je on došao u san i prekorio ga. Diogen se potom vratio u dolinu Pčinje i uzalud pokušavao da ga pronađe. Na mestu gde ga je jedini put sreo podigao je crkvu posvećenu njemu, a na padinama Kozjaka isposnicu, kao i otiske njegovih stopa u kamenu.

pcinja manastir srbin

Danas se u dolini izdaleka vidi velika bela crkva koja kao da sija na suncu i oko nje mnoštvo konaka. Od svih najlepši je Vranjski, koji čuva dah starih vremena i način kako se živelo u davno tursko doba. A u blizini se ugnezdila stara vodenica iz 19. veka, usred stoletne hrastove šume i mirisne livade. U njoj se danas mogu probati starinska, davno zaboravljena srpska jela i jesti pčinjski med, pogača od raženog i heljdinog brašna i piti manastirsko vino i rakija.

pcinja manastir prpc

I tako, nastavlja Pčinja svoj put, sa svih strana omeđen planinama, koje ona uporno i silovito dubi, ka Makedoniji, gde je na kraju puta čeka Vardar, širok i plav, da se sa njim stopi i lagano oteče u Egejsko more.

Iako je u Makedoniji njen put duži, u Srbiji je lepša, divlja i plaha, sa svojim krivudanjima i ostrvcima koja obilazi, stvara i odnosi. A najlepša je kad sa vidikovca na planini bljesne, prozirna i sjajna, pod toplim prolećnim suncem, dok se priroda oko nje budi i blista, čista i neoskrnavljena rukom čoveka.

pcinja11

P.S. Fotografije uzete sa sajtova: serbianoutdoor, spinandfly, dizajnzona, sepa, srbin, politika i visitserbia

Нема коментара:

Постави коментар